17 je tisuća godina prošlo otkako je alternativna stvarnost preuzela vodstvo i postala dominantna dimenzija u Mliječnoj galaksiji. Nitko se više niti ne sjeća što je stvarnost značila prije, koje zakone je donosila, kakva je sudbina našoj vrsti bila zapečaćena, što je sudbina predstavljala i kako je naša vrsta uopće izgledala? Kada bi postojao generalni nadzornik iznad svih ovih egzistencijalnih fenomena, dao bi nam pokoji odgovor, no svakako ne i sve, budući da bi previše otkrivenja bilo pogubno za ne samo našu vrstu, već i za svaki oblik postojanja, sve do zadnjeg kamena.
Taj odgovor bio bi sljedeći – na svojoj površini, današnji svijet ne razlikuje se previše od onoga koji je bio prije – kao i danas, odnosno trenutno s obzirom da su svi misaoni oblici postojanja odbacili koncepte „danas“, „jučer“ i „sutra“ kao predstavnike zastarjelog shvaćanja vremena, taj svijet imao je živa stvorenja što hodaju na 4, a neka i na 2 noge. Svakako, imao je i raznih drugih stvorenja bez nogu, od kojih su neka puzala, neka plivala u prozirnoj tekućini, neka letjela s nogama a neka i bez njih.
Kao i u trenutno dominantnoj stvarnosti, nekada su također postojali i drugi oblici života, a uzvišeni nadzornik samo nam je natuknuo kako se radilo o statičnim vrstama što su bile odgovorne za održavanje nekakve ravnoteže u plinovima zraka o kojem je ovisila egzistencija svega što hoda i diše. Bilo je tu i onih od infektivne naravi, a nadzornik je otkrio kako su se isti nazivali „virusima“. Nadalje, bilo je tu i carstvo potpuno različitog oblika života koji se nazivao „gljivama“, koja su misaona bića zajedno sa svim drugim naivno opisivala kao nesvjesnim oblicima života. Točnije, svoju sposobnost misaonog procesa vidjeli su kao dominantnu, bogom danu poziciju u ovom kutku Mliječne staze, pritom čak ni jednom ne razmotrivši kako je svaka vrsta obdarena nekim posebnim talentom kojim utječe na svijet oko sebe.
Upravo je to faktor po kojem se čovjek volio distancirati od drugih bića, smatrajući kako je on jedini koji mijenja svijet oko sebe umjesto da mu se prilagođava, dok su sva druga stvorenja radila obrnuto. Tek će nešto kasnije, netom prije nanosekundne izmjene stvarnosti kolektivna ljudska svijest krenuti prema zrelijem zaključku kako se svaka vrsta istodobno prilagođava svijetu oko sebe te na istog i utječe, u konstantnoj, neprekidnoj i neodvojivoj igri u fenomenalnom svijetu.
Kao što je već rečeno, tadašnji svijet se nije površinski znatno razlikovao od ovog što se kreće putanjama alternativne stvarnosti u ovom trenutku. I današnjim svijetom obitava nekoliko oblika života, svaki manifestirajući svoju igru sa stvarnošću na sebi specifičan način. I sada su ljudi misaona stvorenja, dok se ostali oblici života(uglavnom) oslanjaju na intuiciju. Postoji svakako nekoliko naizgled bitnih površinskih razlika, kao dar govora što su razvile neke životinje, mješavine nekadašnjih oblika života u jedan ili sposobnosti što su ih trenutna misaona bića zadobila prilikom alternacije stvarnosti, što bi se nekadašnjem čovjeku moglo pričiniti kao sama magija, dok je činjenica da su te novo-razvijene vještine ništa drugo nego izražaj najprirodnije prirode trenutnog čovjeka.
Ovo su svakako zanemarive razlike koje jednostavno ovise o postavkama stvarnosti u kojima se ovaj igrokaz života odvija. One bitnije, fundamentalne postavke ovoga što je trenutno i onoga što je bilo nekoć, neprepoznatljivo su se promijenile. Te razlike, one najdublje i najbitnije što bi mogle otkriti samu bit Nadzornikovih težnji nisu nam otkrivene. Naprotiv, Nadzornik je, postavljajući pred svoja bića izazov otkrivanja kao što je to oduvijek radio, izložio pred nas jednu priču koju ću ovdje u potpunosti prenijeti a koja se sastoji od sasvim uobičajenih događaja u svijetu alternacije, dok bi se te suštinske razlike u postavkama možda i mogle pronaći između redaka.