Njene se usne tope na mom vratu,
uzdiše uz kožu u svetome mraku.
Njen poljubac u vječnosti odzvanja.
Moj dodir iz prošlosti izranja
na površinu tijela antičkih oblika,
na nježno lice nautičkih vidika.
Potpuni stranci dvadeset sati skupa, trinaest u zagrljaju,
stranice sličnosti u prekretanju.
Unutra poznat mi je ispisani svijet,
navire iz unutrašnjosti, osobni cvijet.
Između redaka zagrljaja jeli smo tekilu,
pili smo palačinke i putovali u Sevillu.
Na putu ostaje trag šlaga i uspomena slavlja,
svečane subote svečana sjaja.